Tori Amos
Znate, sada sam htela da napišem roman kako je ljubav postala precenjena i da je izašla iz mode. Naravno, to nije moje mišljenje, ali ja imam utisak da sve više ljudi upravo deli to mišljenje. Jer glupo je naglas reći da volite nekoga, ili uopšte spomenuti ljubav i te dve reči: ''Volim te''. Čak, te dve reči su dospele na toliko visoku poziciju zabranjenih reči, da se štrecnem kada ih negde pročitam ili čujem van moje veze.
Da li je volim te izgubilo na značaju, ili je jednostavno postalo znak slabosti?
Da, mogla bih da započnem doktorat na tu temu sada ovde, ali pak, nismo zbog toga tu. Obećala sam vam nastavak naše priče, pa ovom prilikom želim da vam se još jednom zahvalim na divnim komentarima i željama u prošlom postu. Divni ste! ♡
Moram priznati da mi je sve teže da se otvaram javno. Kada sam počela ovaj blog, pisala sam o svemu u svakom trenutku, ali kako vreme prolazi i kako se čitanost sve više povećava, tako imam utisak kao da se svaki put nalazim na sve većoj pozornici i glas mi se sve više utišava. Nije to do vas, do mene je svakako. I dalje među komentarima vidim dobro poznata imena i drago mi je da se čitamo tako dugo. Ulivate mi sigurnost, da sam i dalje ona stara Iv i da se nisam ništa promenila od prvog posta.
No, kada dođe trenutak gde moram da napišem našu priču i da vam kažem koliko se volimo, grlo mi se ponovo stegne. Počnem pisati, pa napišem par pasusa, pa ih obrišem. Zaustim da kažem nešto, ali ne ide, previše je lično ili previše je jako osećanje, ne mogu ja to tako javno...
I onda, slušajući Tori i naš album, ja odlučim da vam ipak dam ove fotografije, koje pričaju same za sebe. Jer mislim da se sve vidi. Ogoljena osećanja. Iskrena i spontana, baš onakva kakvi smo mi. Blesavi.
P.S. E, da, volim te.
Autori fotografija: Jovana Tomašević i Đorđe Bošković
Autorka mašne za kosu i suknje: PinUp Art by Dušanka Savić