Pa vi niste svesni koliko dugo želim da napišem ovaj post.
Prošle godine smo prvi put praznično dekorisali naš dom, ali kako sam pravila pauzu sa pisanjem bloga, nisam imala gde da utefterim tu sreću.
Nije da nikada nismo imali jelku, naprotiv, nego samo duuugo nismo imali veliku jelku. I rekla sam Matiji da neću nikakve poklone za Novu godinu, već hoću veliku jelku. I divne, staklene ukrase i girlande i puno lampica.
Jedne godine, u prošlom stanu, odumrli smo od decembarske histerije i posla i nismo stigli da okitimo kuću u decembru, pa sam je ukrašavala prvog januara ujutru. Ne mogu da vam opišem tu traumu.
Nije do trenda ili hajpa, nije do lajkova na mrežama, nije ni do običaja, već je do te same atmosfere koju praznici dovlače sa sobom i nema šanse da joj se opirete.
A ta atmosfera je ponekad takva, da se zaista trudim da ne prsnem.
Da ne budem jedna od onih žena koje besomučno jure po rasprodajama i grabe sve pred sobom samo zato što krpe imaju etiketu 70% na sebi.
Niti planiram da sa Matijom uplatim neku fancy proslavu u hotelu sa pet zvezdica, pa da onda ostatak plate sprcam na šljokenzi haljinu.
Nisam ni u fazonu da pakujem prazne kutije samo kako bi mi nešto stajalo ispod jelke za dobru fotku na Instagramu.
A da se razumemo, i da stoji nešto pod jelkom, ne bi dugo izdržalo - jer Njanja i Vini, dabome.
Niti sam osoba koja mora da isprati baš svaki hajp oko novogodišnjih praznika, mada puštam Bubléa na repeat bez problema.
Samo jednostavno volim decembar.
Božić slavim zbog mojih, inače ako mene pitate, to je samo još jedan dan u godini kada se ne mora na posao, woohoo i kada se okupljamo kod mojih roditelja na ručku, smejemo se dogodovštinama koje mama i tata prepričavaju iz našeg detinjstva.
Zbog toga mi je januar u redu, pomalo dosadan i dugačak, ali nije loš.
Al' zato decembar...
Decembar projuri i obavezno nekog ošamari usput.
Ja se i dalje držim na nogama, u gardu sam, mislim da je do dobre organizacije, ali da budem iskrena i do nula socijalnog života.
Kada me neko zove na kafu, ja samo kažem: ''Vidimo se u januaru!''.
Nije lako, ali tako mora. Neću vas lagati - decembar je lud AF, ali to pokreće bolje od litra jake kafe. On je moj najproduktivniji mesec.
Ali ja sam najsrećnija kada sat otkuca 16.00 i kada mogu da krenem kući sa posla.
Često ustajem i pre 6, da vam ne pričam koliko je mrak odvratan ujutru i koliko demorališe. Ali ono, ustajanje, sneni pogled na ovu trojicu što i dalje spavaju kao bebe još koji sat, umivanje, kuvanje kafe, vezivanje kose u nonšalantnu ćubu nasred glave, umotavanje u sto slojeva i pravac posao.
Kada se vraćam kući, obično putujem 12-icom sa Brda na Vračar. Volim kada dođe ona matora što ima kao kožna sedišta, pa se ušukam na njih i obavezno zadremam. Nisam jedina... Ponekad se trgnem tamo oko Savske, pa vidim sav taj tihi narod kako drmusa glavama u ritmu tramvajske muzike za ples, dok im se zamor i seta ocrtavaju na licu...
Kada mi dođe ona nova 12-ica, samo uđem i psujem u sebi koliko su gadna sedišta i kako bih radije narednih 45 minuta stajala i dremala, nego sedela.
Danas sam skontala da će moj strah prema saobraćaju i vožnji automobila, pobediti moja mržnja prema GSP-u.
Ali onda uđem u svoj dom i sve ponovo ima smisao.
Njanja, Vini i Matija koji me dočekuju na pragu našeg toplog stana.
Osmehujem se i nekad naglas, nekada u sebi - kažem: ''Joj što sam srećna što sam došla našoj kućici!''.
Oblačim mekanu pidžamu i džemper, navlačim fluffy papuče i ostavljam sav haos za sobom u hodniku zgrade.
Palim lampice po celom stanu, dok se smejemo i prepričavamo priče od tog dana na poslu. Kuvam drugu kafu, jer u decembru radim dve smene (znate ono, projekti i nakon regularnog posla - zvuči poznato?), puštamo našu plejlistu i konačno se opuštam.
Verujem da ste do sada stekli prilično dobar utisak o tome koliko volim naš dom.
Nadam se da vam je sada jasno i da me nećete kuditi kada kažem da bih radije vikendom ostajala ovde sklupčana sa mojom mini porodicom, nego išla po ledenom Beogradu i bančila po nekim zagušljivim lokalima?
A i pravo da vam kažem, kada već zovete na kafu, bolje da svratite do mene, jer pravim bolju od većine kafića po gradu, haha.
A našu oazu mira posebno volim ovog decembra.
Jer sam je delimično okitila još krajem novembra (zbog fotkanja i snimanja), tako da uživam u dekorisanju i ponekom upgradeu već dobrih par nedelja.
Pravilo za ovu godinu je bilo: srebrno, belo, lampice i minimalno.
Tako da je jelka centar svega, ukrašena sa dva reda žutih, toplih svetiljki i pregršt staklenih ukrasa koji idu od transparentne do bele i srebrne boje.
Lampice smo okačili i u spavaću sobu (neverovatno uspavljuje - znam, za nevericu, posebno kada posmislite na onaj rejv mod koji imaju), kao i u kuhinju. Male, žičane jelke su ove godine zamenile girlande koje inače kačim, a umesto ukrasa koji vise sa lustera i prozora, odabrala sam dekoraciju svećama i fenjerima.
Od cveća sam odabrala eukaliptus, sveže rezan i sušeni, kao i ileks bez koga iskreno ne mogu da zamislim novogodišnje praznike. U vazne sa njima sam dodala farbane grane breze i srebrnu dekoraciju koja podseća na grane.
Čak sam ove godine po prvi put kupila i Božićnu zvezdu, ali stoji ispred vrata u hodniku. Lepa je, valjda je neće ukrasti, jer su mi ukrali neko drago cveće i saksije prošli vikend - ološ.
Prozore sam oslikala kao i prošle godine (samo s drugom temom), a koristila sam tečnu kredu marke UNI koju sam kupila u knjižari. Ukoliko ne možete da je nađete kod vas po knjižarama, probajte na papirnisvet.com.
Inače, ko nema Instagram, samo mali update - pre nekog vremena, pravila sam spontani tutorijal na Insta Pričama o crtanju sa tim markerom. Taj video serijal je bio toliko popularan, da mi se i danas, nakon dve nedelje - i dalje javljaju divne osobe koje su primenile tu ''tehniku'' i kod sebe u domu. Stiglo mi je preko 50 fotografija stanova i predivnih, kreativnih crteža po staklu. Žao mi je što Insta Priče traju samo 24h, ali to me je nateralo da se ozbiljno pozabavim planiranjem aktivacije YouTube kanala. Prošlonedeljni post sa videom je tu moju misao samo podvukao. Tako da, hvala vam na javljanju i gledanju! ♡
U spavaćoj sobi smo dodali ove lampice, kao što rekoh i one su dale posebnu draž onom ritualu sklupčavanja uz knjigu, Instagram prelistavanju i uspavljivanju.
Mada i dalje mislim da je udobnosti najviše doprineo Kloopko.
Kada mi se Irena prvi put javila ovde na blogu, bila sam oduševljena kada sam shvatila da ona stoji iza brenda Kloopko jastuka.
Jer ja sam mislila da će proći još mnogo vremena pre nego što nešto takvo stigne kod nas (kao i sa većinom skandi dekora).
Matija ih zove mozak, mada su meni i dalje savršena asocijacija na klupko vune. Mekani su, ali čvrsti, prave se od različitih materijala: pamuka, viskoze i poliestera, a punjeni su koflinom. Irena, zajedno sa svojom bakom, čini Kloopko tim i baš ove praznične sezone - izbacile su novitet, plišani Kloopko jastuk! Zašto to nisam saznala ranije gaddemet?! Zamislite samo plišani, tamno-crveni Kloopko u kombinaciji sa npr. belim, štrikanim ćebencetom...
Ja sam naravno bila apsolutno predvidljiva, pa sam odabrala beli, tirkizni i svetlo roze Kloopko. I ne znam koji mi je draži i koji više premeštam iz spavaće u dnevnu i obrnuto, haha...
A što je najbolje od svega, Njanja i Vini ih ne diraju, jer oni su dobili svoje jastuke od Kaće Gaj Isakov.
Kloopko je divan novogodišnji poklon ili poklon za bebce, klince i klinceze - tako da toplo i sklupčano preporučujem!
A ukoliko ste neodlučni kao ja, prvo čekirajte ove vesele Kloopko galerije:
Ja se raspisala, a već je jedan ujutru, dajte da privodim kraju...
Želela bih samo još da vam kažem da zaista nije bitno da slepo pratite trendove kada dekorišete svoj dom, kao i dok želite da uživate u decembru i praznicima. Bitno je da ste vi srećni, da vam je dom topao (ne ono kao na termometru) i da odiše smirenom i sigurnom atmosferom.
Mene usrećuju ove stvari koje vidite na fotografijama, mali kućni rituali, sklupčavanja i ušuškavanja, dobra plejlista, maženje sa Njanjom i Vinijem, hipnotišuća igra lampiona i cimet u kafi...
Svako ima svoje nešto i bitno je da ne odustajete od toga, čak i kada pomislite da je detinjasto, besmisleno ili nebitno. Jer kakav bi to život bio da ne radimo detinjaste, besmislene i nebitne stvari barem ponekad?
P.S. Ne morate da kačite na mreže kako ste pomogli nekome ove zime doniranjem viška stvari ili hrane od gozbi, samo to uradite - jer važi se čak i kada za to niko ne zna osim vas. Važi se i važno je, posebno njima.
To su neka moja razmišljanja pred sneg, a vama želim lep vikend, pa se čitamo sledeće nedelje. ♡
Ovaj post urađen je u saradnji sa brendom Kloopko.